Reakcije na izjavu ministrice kulture i sporta Sanje Vlaisavljević ne prestaju. Dok novoizabrana ministrica iznosi stav "da ratne zločince treba rehabilitovati", preživjeli u Višegradu spremaju se na obilježavanje još jedne godišnjice od mučkog ubistva svojih članova. Ubistva, spaljivanje živih ljudi i mučenja trajno su urezani u sjećanje svih Bošnjaka koji su u Višegradu prije 31 godinu svjedočili masakru.
Doc. dr. Ermin Kuka, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u razgovoru za Preporod.info osvrnuo se na stradanja Bošnjaka i današnju politiku "pranja" zločinaca od njihovih zlodjela.
- U subotu, 3. juna 2023. godine u Višegradu će, u organizaciji Udruženja "Žena - žrtva rata", Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92“ i Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Višegrad biti obilježena 31 godina od stravičnih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjenih nad Bošnjacima Višegrada. Taj dan ćemo se, još jednom, sjetiti svih nevinih, na genocidnoj osnovi ubijenih Bošnjaka Višegrada. Ubijeni su isključivo i samo što su bili muslimani, Bošnjaci. Zločinci su, s namjerom ubijali Bošnjake Višegrada, jer je to bio jedini način da se stvori etnički čist srpski prostor u gradu koji je prije agresije bio multietnički grad - naveo je Kuka.
Kako ističe, monstruozni i normalnom ljudskom razumu neshvatljivi zločini koje su srpske snage počinile nad Bošnjacima Višegrada predstavljali su vrhunac mržnje i zle namjere ubijanja, pokolja i progona.
- Masovni i pojedinačni zločini ubijanja, spaljivanja živih civila na lomačama, zatvaranja u logore i druga mjesta nezakonitog zatočenja, silovanja bošnjačkih žena i djevojaka, mučenja, tortura i progona počinjenih od 1992. do 1995. godine, predstavljali su kontinuitet obrasca zločina nad Bošnjacima počinjenih u vremenu Drugog svjetskog rata. U tom smislu, počinjene zločine srpskih oružanih formacija nad Bošnjacima Višegrada obilježavaju planiranje, priprema i do u detalje precizno organiziranje izvršenja, a što dokazuje postojanje oba elementa zločina genocida: namjera (mens rea) i akt genocida (actus reus). Radikalna promjena predratne etničke strukture stanovništva posljedica je upravo počinjenih zločina, uključujući genocid nad Bošnjacima Višegrada - kazao je Kuka.
Do danas je za izvršene zločine nad Bošnjacima na području Višegrada u periodu agresije pravosnažno presuđeno 19 zločinaca. Od tog broja, njih troje je osuđeno u Haškom tribunalu. Ukupno je presuđeno 246 godina zatvorske kazne, te jedna doživotna kazna zatvora, i to zločincu Milanu Lukiću.
- Imajući u vidu razmjere i oblike počinjenih zločina, jasno je da svi počinitelji tih zločina nisu privedeni pred lice pravde i za to nisu odgovarali. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su neki od njih u godinama nakon agresije umrli prirodnom smrću, a da optužnice nikada nisu podignute, iako su postojali i postoje čvrsti dokazi o njihovom učešću u počinjenju zločina u Višegradu. Također, neki od njih se i danas slobodno kreću gradom u kome su činili zločine, a da za to nisu odgovarali i pitanje je da li će uopće odgovarati - naveo je Kuka.
Osvrćući se na stavove pojedinih predstavnika vlasti, poput izjava ministrice kulture i sporta FBiH Sanje Vlaisavljević koja je kazala da "zločince treba rehabilitovati", Kuka je nedvosmisleno poručio da "zločin ne zastarjeva"
- Znamo da zločin ne zastarijeva, ali počinioci zločina stare i umiru, a da ne dočekaju da budu procesuirani. To je još jedna bolna tačka za sve preživjele žrtve Višegrada. Prošla je 31 godina, a da niti su privrdeni pred lice pravde svi počinioci zločina, niti su pronađeni posmrtni ostaci svih nevino ubijenih bošnjačkih žrtava. Do danas se nije saznalo niti su pronađeni posmrtni ostaci živih spaljenih bošnjačkih civila na lomačama u Pionirskoj ulici (14. juni 1992.) i Bikavcu (27. juni 1992.), kao ni mnogih drugih mučki zaklanih i ubijenih. Najmlađa žrtva tih lomača je bila beba starosti svega dva dana. Još uvijek traje taj sramni zavjet šutnje komšija Srba, koji ne žele otkriti informacije, a koje, siguran sam, odlično znaju. I dok svjedočimo procesuiranjima bivših pripadnika Armije RBiH, s druge strane se bivši pripadnici srpskih i agresorskih oružanih snaga koji su ubijali Bošnjake Višegrada slobodno kreću i sramno šute. Oni imaju nespornu zaštitu i sigurnost koju im pružaju lokalne srpske vlasti - navodi Kuka.
Kako je upozorio, ono što danas imamo na sceni jeste da je Višegrad postao pogodnim prostorom za rehabilitaciju i hvalisanje zločinaca kao heroja.
- Njih se smatra herojima i spasiocima srpstva, do te mjere da ih se mitologizira. Njima u čast se crtaju murali širom Višegrada. Gotovo da nema ulice u Višegradu u kojoj se ne nalaze murali posvećeni zločinu Ratku Mladiću, Vojislavu Šešelju, ali i obilježja ruskim dobrovoljcima i plaćenicima. Sve to, lokalne vlasti u Višegradu odobravaju, da li javnom podrškom ili svojom šutnjom - ističe Kuka.
Navodi da zbog takvog stanja i atmosfere, ionako mali broj povratnika Bošnjaka nalazi se na marginama zajednice.
- Ugrožena su im mnoga osnovna ljudska prava, a često su i meta zastrašivanja, pljački, pa čak i fizičkih napada. Sjetimo se samo napada na starce Fadila i Ajšu Memišević, povratnike u mjesto Omeragići. Ne samo da počinioci još nikad nisu privedeni, već se vremenom nastoji o tome što manje govoriti u Višegradu. Čak lokalne vlasti u Višegradu traže od pojedinih predstavnika Bošnjaka Višegrada da o tim stvarima zauzimaju stavove koji zaobilaze istinu i negiraju stvarno stanje. A istina je da su ta uznemiravanja, pljačke i napadi primarno motivirani etničkim obilježjima i vjerskom pripadnošću - kaže Kuka.
Na preživjelim žrtvama je, navodi, da se bore za istinu i jasno prezentiramo javnosti sve razmjere i obilježja počinjenih srpskih zločina nad Bošnjacima u Višegradu.
- U tom smislu, pišemo i promoviramo naučne knjige i studije, utemeljene na relevantnoj dokumentacionoj građi, kako bismo domaćoj, ali posebno inozemnoj javnosti ponudili relevantne i istinite informacije i podatke. Ovdje ću pomenuti samo neke: "Genocid nad Bošnjacima u Višegradu 1992-1995", "Živa lomača - Pionirska ulica u Višegradu (14. juni 1992.)", "Živa lomača - Bikavac u Višegradu (27. juni 1992.)". To je samo jedan od načina naše borbe protiv narativa koji se sve intenzivnije nameće o tome kako su svi krivi za sukob i svi podjednako činili zločine. Takav narativ se treba dekonstruirati upravo istinom, koja je na našoj strani - kazao je Kuka.
(A.N. / Preporod.info)