Goraždansko naselje Lozje, na samom ulazu u grad, je mjesto u kojem je tačno prije 30 godina počinjen zločin protiv civilnog stanovništva u kojem je ubijeno više od 40 bošnjačkih civila, žena, djece i staraca.
Na godišnjicu ubistva preživjeli i zvaničnici obilaze spomenik podignut u čast ubijenih i ostavljaju cvijeće. Nižu se svjedočenja, teške priče u molitvi i čekanju pravde koja i danas izgleda nedostižno.
Da je istina o Lozju surova i tužna, čita u svom pismu Senija Živojević, koje je posvetila ubijenom ocu.
"Babo pišem da olakšam srcu jer te jedino tako osjetim blizu, jer je ovo jedini način da razgovaram s tobom...Prošlo je 30 dugih godina kako te nema, kako su te ubili i mnogu našu rodbinu i komšije. Babo zemlja je dovoljno vlažna, ne treba je krvlju zaljevati", kaže Senija.
13 ubijenih iz jedne porodice
Tog 22. maja 1992.godine ubijeno je 13 članova uže porodice Midhete Kaloper Oruli koja je zarobljena i odvedena u logor Podhranjen.
"O zločinu koji je ovdje počinjen i ptice na grani sve znaju, ali oni koji trebaju 30 godina nisu čuli vapaj preživjelih žrtava. Uvjeravaju nas da pravosuđe BIH postoji i da radi, ali mi to još nismo osjetili. Neka nam daju bar malu satisfakciju, mojoj i ostalim porodicama. Mi znamo ko su krivci i na raspolaganju smo Tužilaštvu u svako doba dana i noći, samo da ne odemo na onaj svijet, a da se počinioci ne kazne za ono što su uradili svojim komšijama uz pomoć agresora iz Srbije. Ja sam izgubila 13 članova porodice, majku i brata, nosim se sa gubitkom i onim što sam proživjela u logoru sa ostalih 38 zarobljenih. Nikada neću odustati od traganja za pravdom, dvojica osumnjičenih za zločin ovdje su se nalaze u pritvoru, spremni smo svjedočiti da se jednom presudi i kaže ko je odgovoran za ovo", ističe Midheta.
Za zločin u Lozju osumnjičeni su Branislav Lasica, zvani "Miško" i "Laci" (1965.) iz Goražda i Miroslav Milović (1950.) iz Ustiprače koji su uhapšeni krajem prošle godine, te Brane Petković, komandant TO Srpsko Goražde protiv kojeg je potvrđena optužnica, ali je i dalje nedostupan organima gonjenja o čemu je Klix.ba objavio brojne dokaze, naredbe i planove napada koji su dostupni i organima gonjenja.
Zločin u Lozju je počinjen po naredbi rukovodstva TO "Srpske općine Goražde". Iz dostupne dokumentacije o čemu je Klix.ba ranije pisao vidljivo je da se u detalje pripremio napad koji je započeo u rano jutro 22. maja ulaskom srpskih snaga u naselje.
Ubijali djecu i trudnice
U tom napadu ubijena je 11 godišnja djevojčica Advira Šahman, a teško ranjen dječak Reuf Uhota, kojem je u tom zločinu ranjena i majka. Oni su nekako uspjeli doći do goraždanskog Doma zdravlja, gdje im nije bilo moguće pružiti adekvatnu pomoć, s obzirom da Goražde nije imalo bolnicu, niti uslova za zbrinjavanje takvih vrsta povreda. Prebačeni su u Užice u bolnicu. Adviri Šahman je u tom napadu ubijen i amidža koji je sa još šest civila ubijen i pokopan u masovnu grobnicu Šišeta kod Goražda, koja je otkrivena 17. marta 1993. godine.
Muamer Džananović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ističe da zločin i napad na Goražde nije nikakav izolovan slučaj.
"U periodu prvih napada na Goražde agresorske snage u čijem sastavu su bile i jedinice JNA i komšije Srbi koji su organizovano naoružavani do prvog napada na Goražde 4. maja 1992. godine, vršili su kontinuirana dejstva i pokušavali da stave Goražde pod svoju kontrolu i počine zločine kakve su počinili u okolnim gradovima, posebno u Foči i Višegradu. Da nisu imali senzibiliteta prema civilima pokazuje i zločin u Lozju, gdje su ubijali, ranjavali i činili razna druga zvjerstva nad civilima. 30 godina nakon agresije imamo podignute i potvrđene optužnice protiv nekoliko pripadnika srpskih snaga koje su atakovale na Goražde. Koliko je meni poznato sve su vezane za slučaj napada na Lozje. Činjenica je, također da je goraždanski MUP podnosio prve krivične prijave za slučaj Lozje već 1996. godine. Zašto do danas niko nije odgovarao za zločin zaista nije jasno. Paradoks je da pojedini naredbodavci ovog i drugih zločina, poput Brane Petkovića, uživaju u slobodi u susjednoj Srbiji, iako imaju potvrđene optužnice pred bosanskohercegovačkim pravosuđem protiv njih", kaže Džananović.
Opasni narativi
On smatra da 30 godina od zločina u Lozju i drugih koji nisu procesuirani, te narativa koji se stvaraju kroz javni diskurs i dobro finansirana "kvazi" naučna istraživanja, živimo vrijeme borbe za narativ o periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, gdje se na razne načine pokušava doprinijeti izmjeni karaktera rata i historijskih činjenica.
Na to je ukazao i goraždanski muftija Remzija efendija Pitić, obraćajući se u Lozju.
"Nemojte nikad nasjedati na to da je zločin nad našim narodom učinila grupa pijanih budala, zločin nad našim narodom je učinila kompletna struktura, vojna, politička, obavještajna, sigurnosna i demokratske institucije. Ovu smutnju oni hoće nama da prodaju na način da su to bili incidenti, druga smutnja je kad nam iz Evrope dođu i kažu da se moramo dogovarati. Naravno da trebamo, ali nema dogovora o genocidu, nema pregovora ni razgovora o genocidu. To nije političko pitanje, to je ljudsko, humanitarno i pravno pitanje. Mi moramo biti uporni i ostati dostojanstveni, ne smijemo nikad pristati koristiti metode koje koriste oni protiv kojih se naš narod borio i bori i danas, ali trebamo sve učiniti da projekat koji je ovo napravio bude pokopan", poručio je muftija Pitić.
Obilježavanje godišnjca je jedan od načina da se loša prošlost ne ponavlja, smatra Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BIH.
"Jako je bitno da ljudi koji preuzimaju obavezu za nošenje istine imaju podršku vlasti, jer to je interes države BIH", smatra Omerović.
Premijerka BPK Goražde Aida Obuća poručila je da sudski organi moraju raditi na procesuiranju zločina u Lozju, ali i na drugim mjestima.
"Mi imamo obavezu da više radimo, tri godine smo jako aktivni i glasni i prema Tužilaštvu, Sudu i VSTV-u tražeći da oni koji su počinili zločine odgovaraju, to je njihova obaveza i mi ih podsjećamo da rade svoj posao, ako ne znaju pošteno je da se povuku. Poručujem odavde da ću se boriti da se ono što se desilo nazove pravim imenom, zločin nad civilnim stanovništvom, da zločinci ma kako se zvali i gdje se nalazili moraju odgovarati", poručuje Obuća.
Da se ne ponovi
Mnogi od preživjelih još nikada nisu pronašli kosti ubijenih srodnika.
"Mi još nismo pronašli kosti naših najmilijih, a već iznad naših glava zveckaju oružjem, i huškačka retorika je na sceni, mladi to trebaju prepoznati. Ne smijemo zaboraviti ovaj zločin, a za pravdu se trebamo boriti", poručuje Midheta Kaloper Oruli.
Za počinjene zločine nad civilima Goražda još niko nije presuđen što je paradoksalno uzme li se u obzir činjenica da je grad pređivio 1336 dana opsade pod stalnim torturama.
"Ljudi su na svirep način ubijani, ranjavani, torturisani, umirali od gladi usljed nametnutih uslova i nije im čak dozvoljavano da nakon ubijanja budu adekvatno sahranjeni. Prema mojim dosadašnjim istraživanjima tokom opsade Goražda poginulo, ubijeno i ranjeno je preko 7.000 lica i do danas niko nije odgovarao ni za jedan slučaj. S druge strane veliki broj pripadnika ARBiH koji su branili Goražde i svoje porodice je procesuiran i neki procesi protiv njih su u toku. Podržavamo da treba svako da odgovara za počinjeni zločin bez obzira na dimenzije istog i bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost počinioca. Međutim, paradoks je da, kada je Goražde u pitanju, u fokusu istražnih organa i tužilaštava nisu brojni masovni zločini počinjeni protiv pripadnika VRS koji su napadali na Goražde", smatra Džananović.
Izvor i foto: Klix.ba